ABOUT ME

Intro

Otkako sam postala svjesna sebe, u toj „sebi“ uvijek sam nailazila na onu koja je htjela pisati i na onu koja je htjela sve držati pod kontrolom (zato vjerojatno uvijek i jesam bila „mama“ u društvu…). No, kao što se i vještina pisanja treba tesati i krvariti, tako se i vještina planiranja treba udaljavati od potrebe da se sve ima pod kontrolom – jer svrha planiranja nije biti rob sata na ruci, već mu je svrha pomoći nam da živimo život za koji smo rođeni.

Ja sam Kristina, imam 26 godina i živim u Osijeku. Magistrica sam hrvatskoga jezika i književnosti i pedagogije. Kada bih dobila čast 🙂 birati čime bih se htjela baviti iz područja hrvatskog to bi bile kognitivna lingvistika i alegorija, a iz pedagogije pedagogija slobodnog vremena. Vjerujem da će moji tekstovi biti spoj tih područja – s nešto manje alegorije.

Volim – oblake, knjižnice, nježnoružičaste ruže, šalice, M&M s kikirikijem, miris češnjaka (u jelu!), miris lipe i značajne poklone (davati i primati).

Ne volim – punjenu papriku, šoping, dezodorans u spreju (jer sam alergična) i jeftinu komediju (i na nju sam alergična).

Moj me poziv nastavnika uveseljuje i ispunjava, a to su zapravo preuske i plitke riječi da ukalupe moju ljubav prema djeci i onome što se događa u učionici. Tu su tekst (što meni zvuči jednako kao nekome čokolada), jezik, dijete i djeca, igra, smijeh… Odlazim u klišeje, ali ne želim zakomplicirati jednostavnost. Vjerujem da se u jednostavnosti krije ključ sreće. Dijete kad voli reći će: „To je jednostavno tako.“, pa se ti postavi na trepavice u želji da čuješ neke konkretne razloge i pjesničke opise.

Književnih nagrada nisam puna. Draga mi je nagrada „Stjepko Težak“ koju sam 2014. godine dobila za kratku priču. Za neke veće „uspjehe“, ma kako čudno zvučalo, čovjek mora biti spreman. Najgore je za dušu poistovjetiti se s „priznanjima“. To zapriječi rast. A ja volim rast. I filozofirati – u slučaju da već nije postalo jasno.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *