U jeku sam upoznavanja toga što znači imati slobodno vrijeme, a biti njegovim robom. Po nekom grubom rasporedu čovjek u danu ima 8 sati za posao, 8 sati za odmor i 8 sati za slobodno vrijeme. Neću ulaziti u to je li istina – svatko ima neku svoju strukturu dana, ali je svakako činjenica da slobodno vrijeme imamo svi.
Ono u što sam se ja više puta u životu uvjerila jest da slobodno vrijeme nije nužno u slobodi.
Kad završimo s poslom, možemo raditi što god želimo. No, ne događa li se često da baš kad možemo raditi bilo što, na kraju ne radimo ništa – uhvatimo se skrolanja, društvenih mreža ili beskonačnoga gledanja serija… Isto je i ako smo nezaposleni – u nedostatku strukture može se dogoditi da nam dani prolaze bez glave i repa lijeno pozdravljajući i otpravljajući našu proaktivnost u toplije krajeve.
Je li sloboda kada mnome upravlja moje „ne da mi se“ ili „ne osjećam da bih htjela sad to raditi“? Je li sloboda kad legnem u krevet na kraju dana još jednom se uvjeravajući da ću „sutra“ učiniti ono što sam trebala danas – premda dobro znam da ću opet postupiti po tomu kako se budem osjećala…? Je li sloboda u odgađanju? Je li sloboda u izlikama?
Što činimo sa svojim vremenom uvelike nas određuje kao osobe.
Kad djevojka upoznaje dečka i dečko djevojku, malo im znači što su u zadnje vrijeme objavili na instagramu i tko ih je zapratio, a mnogo im znači što ta osoba čini da bi iskoristila ruke, noge, oči, uši, razum, srce i dušu koji su joj dani (kako već kome, ali svi imamo većinu tih darova koje često uzimamo zdravo za gotovo).
Digresija na tu temu: Korisno je propitati se o tomu koliko smo svjesni onoga što imamo. Čak i ako nam nešto nedostaje, uvijek je u većoj mjeri prisutno ono što i dalje imamo. Mislim da je jako teško ići prema osobnoj izvrsnosti bez prethodne duboke svijesti da su nam dane stvari koje su nas mogle zaobići – dar vida, krov nad glavom, topli obrok, osobu koja brine za nas… Stav zahvalnosti odličan je temelj za postati više „ja“ – jer polazimo od toga da toliko toga nije u našim rukama.
Polazim od teze da ne možemo na sve utjecati, ali na mnoge stvari u isto vrijeme i možemo! I žalosno je da si dozvolimo ne utjecati na ono što nam je bitno – zato što smo lijeni i ne da nam se prolaziti proces, zasukati rukave i uprljati ruke, možda riskirati i da budemo povrijeđeni…
Koju sam cijenu spreman platiti da postignem ono što želim?
Ne govorim o beskrupuloznim postupcima kakve poduzimaju ljudi bez stvarnog identiteta i integriteta, već govorim o naporu, trudu i riziku koje sam spreman podnijeti da dođem na drugi kraj rijeke koja mi se našla na putu.
Koliko se puta znamo izvući na ono: Ma, sutra ću to!; Evo, sigurno od ponedjeljka počinjem…; Od nove godine nema labavo!… No, kakav temelj danas udaramo našem sutra, našem ponedjeljku ili našoj novoj godini? Zašto ne započeti već danas? Sutra ćeš biti odmorniji? Spremniji? Snažniji? Ako hrabrost i umijeće sutrašnjice tražimo u lijenosti i odustajanju današnjice, zar zaista mislimo da ćemo ih ikada, a kamoli već sutra, pronaći?
Sad se može učiniti da ne govorim više o slobodnom vremenu, već o vremenu za rad, ali ne! Hobiji su aktivnosti koje zahtijevaju inicijativu, trud, ustrajnost. Pisanje knjige nije samo sjesti i opušteno tipkati na računalu uz šalicu kave. Odlazak na izlet sa skupinom prijatelja često zahtijeva i inicijativu i trud i ustrajnost 😀 – dogovor, kamo? koji dan? tko ide? tko ne ide? što će se jesti? kakvo će biti vrijeme? …
Vaš je današnji kukavičluk slabo jamstvo za sutrašnje junaštvo. – A. D. Sertillanges
Smatram da je upravo u tome bit rasta u osobnoj izvrsnosti na svim područjima – biti odvažan danas. Učiniti ono što mogu – danas! Ne odgađati, ne odustajati, ustrajati jer danas je dan kad udaram temelje. Okej, danas je nedjelja, nedjelja je za odmor – ali treba znati dobro i odmoriti, a ne se dodatno umoriti ispraznostima.
Odlična je uzrečica: Čuvaj red i red će čuvati tebe.
Samo kad usporedimo kako se osjećamo kad dobro iskoristimo dan i ostvarimo većinu onoga što smo planirali, kad pobijedimo sami sebe i uvijek odabiremo veće dobro i kako se osjećamo kad ignoriramo nered u sobi, nered u svojim navikama, nered u životu – jasnije nam je što znači da nas „red čuva“. Red nam pomaže da ne robujemo slobodnom vremenu, već da ono zaista bude slobodno – od nereda.
Kristina