Wonderer

Kako živjeti slobodu u izolaciji

Dok je svijet bio u svojoj kaotičnoj „normali“, zasigurno nam je koji put došlo: „Da bar mogu…“ Toliko je ljudi koji će kad restrikcije budu ukinute zavapiti: „Ma da mi je još samo vikend…“ Zato je dobro nastojati svjesno i svrhovito provoditi svaki darovani dan – ili makar većinu dana…

Ne propusti život koji je u tebi dok se čini da vanjski stoji.

Ne znaš odakle bi počeo?

Možda ovi savjeti pomognu.

  1. Napiši listu želja

Na list papira izbaci oluju ideja o tomu što bi volio raditi dok si kod kuće. Isheklati šal, organizirati ormar, naučiti razvlačiti tijesto za pitu, napisati pjesmu, pročitati knjigu, pogledati nekoliko epizoda crtića koji sam volio u djetinjstvu, vježbati, ispeći tortu, nazvati prijatelje, popraviti nešto u kući, restaurirati komad namještaja, srediti dvorište…

ab714bc8a77f286ba02dea50d702d769

Lista želja pomaže nam prepoznati što nam je bitno. Bitno nam može biti nešto u čemu uživamo, ali i nešto u čemu ne uživamo, a što će nam nevjerojatno skinuti teret s ramena (očistiti auto iznutra, srediti sadržaje na osobnom računalu i Driveu…).

Važno je da si posvijestim što bi me učinilo zadovoljnijom osobom jednom kad se vratim svojim aktivnijim rutinama.

  1. Slušaj se

Rijetko imamo priliku osluškivati što nam i kada treba.

Malo bih odspavao, pročitao dvije ili dvadeset stranica knjige ili se, pak, ne bih od nje odvajao sve dok je ne pročitam – i učinim tako. Prošetao bih po okolnim ulicama ili odradio kućni trening – i učinim tako. Pao mi je šećer pa ću pojesti malo čokolade. Osjećam privlačenje prema nekoj kreativnoj aktivnosti ili elan za inventurom šminke, možda mi se malo i cijepaju drva ili bih ponovo pogledao dobar film… Možda mi srce čezne i za sabiranjem, za molitvom…

Njuškam za onim autentičnim u sebi što mi najbolje zna reći što mi treba.

Često kad mi je neka bitna potreba u svakodnevici neispunjena, ne znam prepoznati odakle puše frustracija pa napadam simptome umjesto korijen. Ovo je vrijeme kad se mogu početi učiti slušati – najprije u jednostavnim područjima, a onda i u dubljim potrebama. Na taj način dolazim do veće jasnoće o sebi – a tada mi je i molitva zasigurno konkretnija.

  1. Radi ono što ti nikad nije prioritet, a trebalo bi biti

Kad na papir stavim: usisati kuću, obaviti kupovinu, odgovoriti na mailove, naučiti praviti karamel – aktivnosti poput karamela uvijek padnu u zadnji plan jer nisu „prioritet“.

Ovo je vrijeme idealno za proučavanje toga kako slažem svoje prioritete.

Za kad ostavljam ono što bi mi razvedrilo i oplemenilo svakodnevicu? Zašto mi je prioritetnije da mi je kuća čista nego da sjednem uz šalicu kave čitajući, razgovarajući s mužem/ženom, slažući legiće s djecom ili što god već prepoznajem da puni moje spremnike zabave i osjećaja pripadanja?

0cb0262bb5c98ba04146197f90e2c897

Nezadovoljstvo koje u sebi ponekad prepoznajem može se ispraviti. I to prihvaćanjem da je vrijeme ograničeno i da se nekih stvari u danu moram odreći kako bih se kvalitetno posvetio nečemu što mi istinski treba. Umjesto da za „sutra“ ostavim pravljenje kolača s karamelom, napravit ću ga danas. A „sutra“ ću usisavati.

Često živimo suprotno. Za sutra ostavljamo ono što nam je zaista bitno.

  1. Radi na sebi

Mnoge svjetske knjižnice i muzeji otvaraju svoje arhive i nude besplatne sadržaje. Ovo je razdoblje idealno da odaberem nešto u čemu bih volio postati stručniji i spretniji. Mogu upisati online tečaj ili samostalno organizirati učenje uz pomoć dostupnih materijala. Intelektualni i kreativni angažman omogućit će mi nutarnju dinamiku, osjećat ću se „korisno“ i ojačat ću osjećaj samopouzdanja.

Ako imam sklonost prema osmišljavanju novih stvari, osigurat ću si kvalitetno vrijeme za sastanak sa samim sobom – i razvit ću projekt koji mi se mota po glavi. Neću se na prvu baviti činjenicama i samomu sebi govoriti: Nemoguće je. Nemam financije, podršku, znanje… Dopustit ću si sanjariti. I da imam sve uvjete, prvi je korak uvijek definiranje vizije, a do vizije ne mogu bez maštanja.

U ovo područje pripadaju i aktivnosti poput tjelovježbe, kršćanske meditacije i kontemplacije, čitanje Svetoga pisma i duhovnoga štiva, vođenje duhovnoga dnevnika – dakle, sve ono što mi pomaže da se izgrađujem u odnosu s Bogom.

40 dana izazova pisanja duhovnoga dnevnika (10 of 14)
Debora Jo duhovni dnevnik

Ne želim se osjećati kao da „gubim“ nešto zbog zatvorenosti u kući. Umjesto toga gledam na ovo vrijeme kao na vrijeme ulaganja u sebe. Vrijeme sadnje prethodi vremenu žetve. Kakvim se plodovima nadam? Što mogu učiniti da ih jednoga dana zaista uberem?

  1. Suoči se s repovima

Na listi želja naći će se i pokoji „rep“ koji neprestano vučem i nikako da se suočim s njim. Poneki su repovi jednostavnije prirode, poput „javiti se prijateljici s kojom se nisam dugo čula“, a neki su složeniji poput straha od nezaposlenosti ili povrijeđenosti i nemogućnosti opraštanja.

Od rješavanja jednostavnih repova dijeli me malo vremena i malo muke, ako se radi o nekim rutinskim aktivnostima, ili nimalo muke ako se radi o zvanju prijateljice. No složeni repovi traže više strpljenja.

Ako se ne mogu odmah „na glavu“ baciti u problem, rastavit ću ga na jednostavnije korake.

Bojim se upravljati automobilom. Danas ću u glavi pokušati odvoziti jednu rutu obraćajući pozornost na sve radnje o kojima moram voditi računa. Sutra ću zamoliti nekoga da se pripremi da se ide sa mnom voziti i razgovarat ću s njim o tom kako mislim da će to izgledati, kako ću se osjećati, što očekujem od njega kao pomoćnika. A treći dan ću se provozati po susjednim ulicama, itd. U tri dana napravila sam više posla oko suočavanja s tim „repom“, nego u posljednjih godinu dana.

Ako je problem povezan s nekim odnosom, možda znam da nema šanse da se čudesno razriješi i da sve rane budu zacijeljene i prijestupi zaboravljeni, no već danas mogu početi moliti za taj odnos, predavati Bogu sve što me boli i sve što možda nemam niti snage izreći. I to mogu rastaviti na manje korake. Danas ću reći Bogu da ne mogu razgovarati s njim o tom i molit ću ga za milost da mi da snagu otvoriti mu srce. Činit ću tako sve dok konačno ne otkrijem u sebi volju učiniti korak dalje… U tjedan dana, u mjesec dana, dogodit će se promjena kakva se možda nije dogodila od djetinjstva…

Ali – korak po korak, strpljivo, ustrajno…

Ne propusti život koji je u tebi dok se čini da vanjski stoji.

Skrolati, jesti čips i gledati serije mogu uvijek…

Nije svrhovito napisati 30 želja i očekivati odraditi svaki dan jednu. Svrhovito je u tih 30 želja prepoznati one koje nas vode bliže svrsi za koju smo stvoreni.

Nismo na godišnjem odmoru na kojemu inače imamo more sadržaja da nam zaokupe vanjska osjetila. U korizmi smo – vremenu koje nam odricanjima želi izoštriti nutarnja osjetila – da se sposobnost našeg nutarnjeg kušanja stvarnosti oplemeni. Da se posolimo i očistimo staklo svojih svjetiljki. Zasigurno ima nešto značajno milosno u ovim vremenima.

Skrolati, jesti čips i gledati serije mogu uvijek…

Šteta je propustiti priliku postati više onaj koji jesam – u Onom Koji Jest.

Kristina

IZVOR: Žena vrsna

You may also like...

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *