Kako bi naš odnos s Bogom sazrijevao, kako bismo razlikovali Božji glas od glasa neprijatelja – moramo provoditi vrijeme s Bogom.

Znate li gdje se najbolje „čuje“ Božji glas? 😊 – U Svetom pismu.

Promotrimo li malo svoju svakodnevnu molitvu, neki od nas prepoznat će da u svojim molitvenim rutinama, u razlučivanjima i kušnjama Biblija ostaje po strani. Ili ako je već i otvorimo i pročitamo, brzo nam neprijatelj dođe i ukrade što je posijano i mi se nastavljamo baviti samima sobom…

Ako ne čitamo i u svom srcu ne razmatramo Božju Riječ, onda zaista s pravom tvrdimo da ne čujemo Gospodina.

A kako da osjećamo povjerenje prema nekome koga uopće ne čujemo?

Naravno, ako smo predali svoj život Bogu i primili darove Duha Svetoga, Duh Sveti sposoban je progovarati i našoj nutrini, no ta dimenzija komunikacije s Bogom nadogradnja je i oplemenjivanje onoga dijaloga koji ostvarujemo razmatranjem Božje Riječi (jer ako ne poznajemo dobro Božju Riječ, od nas i od neprijatelja mogle bi doći kojekakve pa i pobožne misli i ideje koje u zbilji nemaju mnogo veze s Bogom, a nemamo ih kako provjeriti).

U sljedećih devet dana, ostajat ćemo u tišini lomeći i žvačući tekstove Svetoga pisma kako bismo napredovali u prepoznavanju glasa našega Pastira.

Savjeti za rad

• PRONAĐI MJESTO gdje se osjećaš dobro i gdje si u miru; stvori si uvjete za neometano razmatranje od pola sata (bez vođenja bilješki); možeš si postaviti alarm na mobitelu na 30 min, ali ugasi mobilne podatke i tonove da te ništa ne ometa.
• OTVORI BIBLIJU – Iako se tekstovi nalaze i u ovoj objavi, ako imaš priliku, bolje razmatraj tekst iz svoje Biblije. Da osjetiš papir pod prstima, da ne moraš držati mobitel dok ti se Riječ Božja spušta na srce i otkriva ti ono važno o Bogu i tvom životu. Pročitaj tekst nekoliko puta i promatraj kako riječi odjekuju tvojom nutrinom – ostaje li ti neka riječ/rečenica posebno? Pojavljuje li se kakva slika scene u tvojoj mašti? Ako ne, pokušaj maštom oživjeti ono što čitaš i osobno ući u scenu. Gdje se nalaziš? Što činiš? Kako se osjećaš? Događa li se nešto više od onoga što si pročitao u tekstu? … Ostani ondje onoliko dugo koliko osjećaš da trebaš – ne žuri se dalje. Ako se cijelo razmatranje ne pomakneš dalje od tog mjesta gdje te Bog susreo, učinio si najbolju moguću stvar – jer se nisi slijepo držao programa, nego si poslušao vodstvo Duha Svetoga.
• ZAZOVI BOŽJU PRISUTNOST prije razmatranja. Bog je uvijek prisutan, no mi smo oni koji to zbog različitih faktora propuštamo prepoznati. Može se reći da zazivajući Božju prisutnost zapravo zazivamo svoju. Odreci se svih prisilnih misli na obveze, teškoće koje bi te mogle ometati. Dođi kakav jesi, no ne dozvoli da ti pozornost bude usmjerena na ono što te muči – tvoja pozornost neka bude usmjerena na Gospodina. Predaj mu što imaš.
• NA KRAJU RAZMATRANJA NAPRAVI OSVRT – Kakav sam bio? Kakav je bio Bog? Što sam važno prepoznao u razmatranju? Zapiši to u svoj duhovni dnevnik.

PRIPRAVNA MOLITVA:

Gospodine, silno se želim dobro pripremiti za ovo vrijeme pred sobom. Želim cijelo svoje biće učiniti spremnim, pažljivim i tebi dostupnim.

Molim te, pomozi mi razjasniti i pročistiti moje nakane. Imam toliko proturječnih želja. Moje se aktivnosti čine ispunjene žurbom i trčanjem za stvarima za koje se čini da nisu važne i trajne.

Znam da ću, ako ti dam svoje srce, u svemu slijediti novo koje ćeš mi darovati.

Neka sve ovo što sam danas, sve što pokušavam učiniti danas, neka svi moji susreti, razmišljanja, čak i frustracije i propusti, polože moj život u tvoje ruke. Gospodine, moj je život u tvojim rukama. Neka ti ovaj dan bude na hvalu.

To molim po Kristu Gospodinu našemu, Amen.

Vođeni Duhom, a ne strahom – male duhovne vježbe povjerenja u Boga – DAN 1.

Okrijepi se Božjom Riječju

1 Kr 19, 11-13

Glas mu reče: »Iziđi i stani u gori pred Gospodinom. Evo Gospod upravo prolazi.« Pred Gospodinom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Gospodin nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Gospodin nije bio u potresu; a poslije potresa bio je oganj, ali Gospodin nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora. Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem, iziđe i stade na ulazu u pećinu.

Promatraj svoj život

Strah znači vjerovati krivim stvarima. Strahovati znači uzdati se u ono i sreću pronalaziti u onome što je prolazno, htjeti to sačuvati pod svaku cijenu. Čovjek koji je vođen strahom nije u slobodi. Iznutra je opterećen i tužan jer duboko u sebi osjeća da mu se sve može dogoditi – i tragedija i gubitak – i da zapravo ne postoji ništa što može napraviti da to spriječi iako sizifovski svaki dan pokušava.

Ilija je čekao na Gospodina u nutrini osluškujući kad će ga naslutiti i čuti. Snažan olujni vihor, potres i oganj pokušali su se predstaviti kao lažni bog pred kojim je Ilija mogao otvoriti srce i uši i pred kojima je mogao pasti na koljena.

Kao što mi ponekad padnemo na koljena ispred zemaljskih i tjelesnih stvari koje čine naš život. Činimo idola od svojih ambicija i snova, od bližnjih, brige za njih, od posla, od svog statusa veze. Da nam bude lakše “izdržavati” molimo devetnicu za devetnicom uzdajući se u ostvarenje svojih prošnji – to se mora dogoditi ako dragi Bog želi da budem sretan. Negdje u mislima pohranjujemo i rokove u kojima dajemo Bogu do znanja da je naše strpljenje ograničeno i da se ne nada našem bezuvjetnom predanju. Usred velikih kušnji padamo na testu vjernosti, iz nas izlaze sve frustracije, očaj i nezadovoljstvo Bogom koje smo dotad skrivali od njega. To su sve stvari tijela, naših niskih strasti.

A kakav je to čovjek koji je vođen Duhom Svetim?

To je čovjek koji na svojoj koži osjeti silinu vjetra koji drobi brda, ali mu odgovara: “Ovo sigurno znam: Bog je za mene!” (Ps 56,10c)

To je čovjek koji gubi tlo pod nogama usred životnog potresa prebirući u srcu Gospodnje riječi: “Neće uspjeti oružje protiv tebe skovano.” (Iz 54,17) On zna da mu Bog čuva leđa. Možda ne osjeća na površini svoga bića koje se raspada – ali on to ZNA. To je dio njegovih dubina koje kroz suze govore: Vjerujem, pomozi mojoj nevjeri.

To je čovjek kojeg prži oganj kušnji i nevolja, a na to ima unutarnju snagu vjerovati: “Znam da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube…” (Rim 8,28)

U konačnici, to je čovjek koji razaznaje glas svoga Pastira od opakog grabežljivca koji ga želi svojim spletkama i lažima odvesti u smrt.

Je li se nešto u tebi osjetilo dotaknuto ili prozvano?

Čega se bojiš?

Čekaj na Gospodina u tišini svoga srca – moli Duha Svetoga da zavlada njime i progna svaki strah.

Uživaj u Božjoj prisutnosti

Najmanje 5 do 10 minuta ostani u tišini pred Bogom. Osjećaj što osjećaš, no nemoj se hvatati ni za kakve misli. Zamisli kako ljekovite vode prolaze tvojom nutrinom i odnose sve što je nečisto i bremenito.

Ako osjetiš da je nešto u tebi posebno u grču, strahu ili boli, zazivaj Gospodina u to područje. Ako ti treba zagrljaj, grli ga; ako ti treba utjeha, plači; ako ti treba opuštenosti, duboko diši… Slušaj svoje tijelo i svoj duh i jednostavno budi prisutan/prisutna u trenutku.

Uživaj u Božjoj prisutnosti.

Nakon toga, kratko zapiši najjača iskustva, osjećaje i misli tijekom današnjega razmatranja.