U dan kad sam zaboravila mobitel nije se dogodilo baš ništa važno. Nitko nije umro, nitko me nije hitno trebao i popila sam coffee to…
Leave a CommentPosts
Zahtjevi trenutnih poznatih i nepoznatih vanjskih mehanizama – koje mi nazivamo „današnjim vremenom“ – često nam se otkrivaju u raznim prisilama i iluzijama nedostatka izbora.…
Leave a CommentJedna mi se slika posebno utisnula i utjecala na stav kojim si prilazim. Ako u ruci nosim šalicu s kavom i netko me gurne, prolit ću kavu. Zašto sam prolila kavu? Zato što je u šalici bila kava. Da je bio čaj, prolila bih čaj. Čini se da je slično i s nama. I mi smo posude koje u sebi nose ono što nas, u određenom trenutku, čini „nama“. Kad nas život zgrabi za ramena i prodrma tako da se presložimo od glave do pete, što je to što se iz nas „izlije“?
Leave a CommentOdupirala sam se ideji pokretanja bloga jer nisam imala jasnu viziju o čemu bih mogla pisati, no bilo je potrebno samo malo zaviriti u sebe.
Leave a Comment