Jedna mi se slika posebno utisnula i utjecala na stav kojim si prilazim. Ako u ruci nosim šalicu s kavom i netko me gurne, prolit ću kavu. Zašto sam prolila kavu? Zato što je u šalici bila kava. Da je bio čaj, prolila bih čaj. Čini se da je slično i s nama. I mi smo posude koje u sebi nose ono što nas, u određenom trenutku, čini „nama“. Kad nas život zgrabi za ramena i prodrma tako da se presložimo od glave do pete, što je to što se iz nas „izlije“?
Znam da su meni životne prepreke i šokovi dali mnogo konkretnih informacija o onome što se u meni krije dok život ide kao po špagi. No, čim naletim na nešto što ne može biti „po mom“, kako sam zamislila, predvidjela, željela, onda sam bila u savršenom položaju promotriti tko je Kristina kad stvari pođu putem kreativnog nereda/kaosa/kataklizme (ovisno već o danu)… ?
Jesu li to bijes, mržnja, ogorčenost, mrmljanje, prigovaranje, samosažaljenje, sebičnost, nestrpljenje, nespremnost uložiti trud, nespremnost na odricanje, žrtvu, egoizam, škrtost, razmaženost, (…) ili nešto plemenitije? Svi bismo voljeli da nemamo loše strane jer nam one toliko često umanjuju kvalitetu života. Ne samo zato što ih mi imamo (s time se još možemo nositi), nego zato što su drugi ti koji ih također imaju!
Da vidiš osobu koja se pri pečenju palačinki opekla i uslijed toga stala živčaniti, psovati, vikati i svađati se sama sa sobom – što bi pomislio? Naravno, boli ju, ali zasigurno bi se zapitao što ta bol u njoj oslobađa? Pomislio bi da nešto nije „na mjestu“… Na taj način trebamo pristupati i uočavanju svojih reakcija.
Ako nas pogled na nečiju fotografiju na instagramu ispunjava negativnim osjećajima – zavisti, omalovažavanja te osobe – to je reakcija koja nam može dati jako dobre informacije o onome što čuči u nama. Neovisno o osobi s fotografije, možemo se zapitati: Zašto sam zavidan/na? Postoji li u meni osjećaj manje vrijednosti? I što mogu učiniti s tim informacijama? Porazgovarati s osobom od povjerenja, uložiti u sebe na područjima na kojima sam jak/a kako bi samopouzdanje ojačalo…?
U težim i lakšim okolnostima važno je biti spreman primiti informaciju o sebi.
Izazovna je situacija iz nas izvukla bijes? Uredu. To je činjenica koju nećemo promijeniti tako da se pravimo da ne postoji jer ju etiketiramo kao lošu. Istina je da se zbog nje osjećamo loše i voljeli bismo da je nema, ali stvarnost je takva da bijes postoji i ako pustimo da se taloži poput soca, čekat ćemo sljedeću situaciju kad će nas netko „prodrmati“ i iz nas osloboditi ogromno zeleno biće. I onda ćemo pod navalom emocija izreći riječi koje nećemo moći vratiti i donijeti odluke koje zapravo nećemo htjeti donijeti.
Jednostavno se ne možemo nazvati „slobodnima“ ako dozvolimo da nama upravlja nešto što nam donosi loše.
Mislim da je moć prihvaćanja stvarnih osjećaja u tomu što nam pomaže da se u kontroliranim uvjetima nosimo s njima i izbjegnemo to da preuzmu kontrolu nad nama kad smo najslabiji.
Naravno da smo kao ljudi kompleksna bića i da je teško probijati krute strukture obrambenih mehanizama koji su razvijani godinama. Tko zna s čime smo se u životu sve morali nositi i od čega su nas obrambeni mehanizmi spasili, no jednom dođe vrijeme kad oni više nemaju svrhu (ako su nerazboriti). Što to znači? Možda kao djeca nismo naučili izricati negativne osjećaje (nisu nas na to poticali ili su nam čak i branili) pa smo se s time nosili izljevima bijesa… Tada nam je vjerojatno koristilo burno reagirati i tako smanjiti unutarnju napetost, no u odrasloj dobi taj nas obrambeni mehanizam više ne čuva – već nas zarobljava i itekako utječe na kvalitetu odnosa s drugim ljudima.
Ne bojmo se primiti informaciju o sebi – od sebe. Ali i od bitnih drugih.
Promatrajmo što se u nama u određenim situacijama događa, promatrajmo svoje reakcije. Što ima posebnu moć komunikacije s nama? U odnosima – što ih posebno narušuje a naša je odgovornost? U organizaciji dana, gdje smo slabi, gdje odustajemo? Kada se osjećamo dobro, a kada loše? I probajmo proniknuti u razloge te se suočiti s njima.
Ako te soc ispunjava tjeskobom i lošim odnosima – isperi ga. Odvaži se i ne izgovaraj se da si jednostavno takav. Jedan je mudrac rekao: „Ne govori da je to stvar tvoga karaktera – to je stvar nedostatka tvog karaktera.“
Očovječimo se,
Kristina