Naslov je za one koji tvrde da im je mnogo lakše usmeno se izražavati nego pisano. To može biti istina, ali ne može biti glavni argument za izbjegavanje ove drevne metode sabiranja duhovne stvarnosti koju živimo jednako aktivno kao što živimo tjelesnu stvarnost, samo što smo je manje svjesni.
I baš zato što imamo tendenciju ignorirati duhovnu stvarnost i baviti se simptomima koje uočavamo tek kad izbiju na površinu – u našim odlukama, ponašanjima i negativnim posljedicama – važno je zapitati se što se može učiniti, a da se propust zapažanja duhovne stvarnosti ispravi.
Jedna je od mogućih metoda upravo vođenje duhovnoga dnevnika.
Napomena: Ovaj duhovni dnevnik nije duhovni dnevnik koji priznaje duhovnu stranu čovjeka izolirano od Boga, već je duhovni dnevnik koji priznaje duhovnu stranu čovjeka isključivo u odnosu na Boga. 🙂 Ništa new age, dragi prijatelji… 😛
Katolički duhovni dnevnik sredstvo je u čijim se zapisima svakodnevice ne ostaje na površini vanjskih događaja i vrtnji oko samoga sebe, već se s Isusom Kristom želi ići u dubine.
Zašto voditi duhovni dnevnik?
1. „Sjetite se…“
Za sve što ti je važno vodiš bilješke jer čovjek bez prisjećanja i učenja jednostavno zaboravlja.
U Svetomu pismu na toliko mjesta proroci i apostoli u svojim ohrabrivanjima naroda izgovaraju riječi: „Sjetite se…“. „Sjetite se čudesa koja učini…“ (1 Ljet 16,12a). Svaki se čovjek može poistovjetiti s riječima da je duhovni boj vjere nešto što se ponavlja svaki dan. Danas možeš biti najvjerniji, no sutra ti se Gospodin može učiniti kao da uopće nema plan za tvoj život i da te zaboravio. No, ako si zapisao svjedočanstvo i ohrabrenje samome sebi o onome gdje si prepoznao da te vodio, štitio, ljubio – sjetit ćeš se i duhovni boj današnjice bit će lakši.
Jednako tako kad te stignu kušnje.
Proces kušnje može potrajati: snađe te kakva nevolja, nemoć, niz izazova, gubitak pa čak i uspjeh s kojim se ne nosiš baš najbolje… Korisno je bilježiti što se tada događa izvana i iznutra iz više razloga.
Prvi je sabiranje misli.
Pisanje je odlična metoda sabiranja – jer pišemo mnogo sporije nego što razmišljamo pa lakše možemo izbjeći napasti da se opteretimo nepotrebnim analiziranjima i mudrovanjima. Pisanje navodi nutrinu da se usmjerava k bitnome.
Drugi je razlog povezan s prisjećanjem.
Tijekom izazovnog vremena, lakše je pratiti što se iz dana u dan događa i mijenja izvana i iznutra ako to imamo zabilježeno. Konačno, kad vrijeme kušnje završi, konkretno ćemo vidjeti kako nas je Bog vodio i kako smo se mi sami ponašali u tome vremenu.
Ako smo u situaciji da ponavljamo obrasce ponašanja koji nisu u slobodi i donose loše plodove, bilježeći situacije takvih ponašanja u miru ćemo moći pred Boga donijeti te situacije i zapitati se o uzrocima, korijenu loših ponašanja (strahova, grijeha, navezanosti) koje ponavljamo.
Jedna od najljepših rečenica povezanih s Djevicom Marijom je: „Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svom srcu.“ (Lk 2,19) Marija je, dakle, pohranjivala događaje koji su joj bili važni, a onda je i prebirala po njima – radi izgrađivanja.
2. Gdje si?
Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se – čovjek i njegova žena – pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu. Jahve, Bog, zovne čovjeka: »Gdje si?« – reče mu. (Post 3, 8-9)
Što se trenutno događa u tvom životu?
Kako si? Kako reagiraš na to? U kojem si stanju (umoran, zaljubljen, preplašen)?
Kako se tvoje nutarnje stanje manifestira u tvom ponašanju, odlukama?
Gdje je Bog u svemu tome? Što ti on ima reći?
Dođi pred Boga i neko vrijeme šuti, a onda mu govori o tomu gdje si, u glavi, u osjećajima, duhovno… I zapiši najvažnije. Svoja promišljanja, Božje poticaje u srcu, molitve koje ti u tom trenu pomažu, citate Svetoga pisma, razmatranja Božje Riječi, bilo što što smatraš važnim. Duhovni je dnevnik kolekcija riječi koja odražava tvoju nutrinu i tvoj jedinstveni hod s Bogom. Oslobodi se svakog perfekcionizma i jednostavno kreni.
3. Što tražiš?
Ako ideš gladan u kupnju, velika je vjerojatnost da ćeš posegnuti za brzom hranom. Nahranit ćeš svoje tijelo onim što će ono u tom trenutku prepoznati kao ispunjenje potrebe, a to je hrana za kojom samo posegneš i ne moraš ju niti spravljati niti čekati.
Isto se događa ako idemo gladne duše u svijet. Kad svijet našoj neispunjenoj potrebi za ovim ili onim ponudi policu lijepih i mirišljavih pakiranja, bez razmišljanja ćemo posegnuti za grijehom koji je sladak u danom trenutku, a gorak u svakom sljedećem. Jer smo pili vodu od koje smo opet ožednjeli. Svoje pouzdanje stavili smo u nešto što nas ne vodi bliže svrsi za koju smo stvoreni.
„Sine me nihil potestis facere!“
Bez mene ne možete učiniti ništa, rekao je Isus. (Iv 15,5) On je taj koji broji svaku vlas na našoj glavi, koji je za nas došao na svijet, na kojega je pala kazna za naše grijehe, koji je umro i uskrsnuo radi naše vječne sreće. Taj isti Isus i tebe pita što tražiš. Koga tražiš? I je li ti Bog uistinu na prvome mjestu?
Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?
(Rim 8, 31b-32)
Bez njega ne možemo učiniti ništa, a on je taj koji nam želi darovati sve.
Važno je biti u kontaktu s onim što tražimo, a često se dogodi da ni mi sami ne znamo za čime čeznemo.
Zato u duhovnom dnevniku bilježimo svoje osjećaje, stanja i predajemo ih Bogu da nam otkrije korijene grijeha u koje upadamo. Pratimo tijek svojih potreba, misli, reakcija i razmatrajući Njegovu Riječ, Njega i svoj život želimo napredovati prema sve većoj slobodi i punini života koju Isus obećava – jer došao nam je dati milost na milost. (Iv 1,16)
Duhovni je dnevnik pun praznih stranica koje čekaju tvoje srce i pero da ga ispune – riječima koje odražavaju Tebe i tvoj odnos s Riječju. Tvoj odnos s Isusom.
Razmisli…
Da su sveci bili lijeni zapisivati svoje misli i svoj odnos s Bogom, bismo li imali u ostavštini sve duhovno blago koje imamo u njihovim knjigama? 😉
Svi upiti o duhovnome dnevniku i narudžbe mogu se uputiti preko Facebook ili Instagram stranice.
Kristina