Jesi li na svom položaju? 

Ili drijemaš pod opterećenjem vremenitih briga i ispraznih borbi te svaki dan liježeš pitajući se kako još bolje umotati svoj život u dekicu sala, meda i mlijeka?

Danas se posebno pitaj: Gdje sam? Gdje mi je srce? Gdje su mi misli? Kome pripadaju? Pod čijom su vlašću? … Jesam li na svom položaju?

Savjeti za rad

• PRONAĐI MJESTO gdje se osjećaš dobro i gdje si u miru; stvori si uvjete za neometano razmatranje od pola sata (bez vođenja bilješki); možeš si postaviti alarm na mobitelu na 30 min, ali ugasi mobilne podatke i tonove da te ništa ne ometa.
• OTVORI BIBLIJU – Iako se tekstovi nalaze i u ovoj objavi, ako imaš priliku, bolje razmatraj tekst iz svoje Biblije. Da osjetiš papir pod prstima, da ne moraš držati mobitel dok ti se Riječ Božja spušta na srce i otkriva ti ono važno o Bogu i tvom životu. Pročitaj tekst nekoliko puta i promatraj kako riječi odjekuju tvojom nutrinom – ostaje li ti neka riječ/rečenica posebno? Pojavljuje li se kakva slika scene u tvojoj mašti? Ako ne, pokušaj maštom oživjeti ono što čitaš i osobno ući u scenu. Gdje se nalaziš? Što činiš? Kako se osjećaš? Događa li se nešto više od onoga što si pročitao u tekstu? … Ostani ondje onoliko dugo koliko osjećaš da trebaš – ne žuri se dalje. Ako se cijelo razmatranje ne pomakneš dalje od tog mjesta gdje te Bog susreo, učinio si najbolju moguću stvar – jer se nisi slijepo držao programa, nego si poslušao vodstvo Duha Svetoga.
• ZAZOVI BOŽJU PRISUTNOST prije razmatranja. Bog je uvijek prisutan, no mi smo oni koji to zbog različitih faktora propuštamo prepoznati. Može se reći da zazivajući Božju prisutnost zapravo zazivamo svoju. Odreci se svih prisilnih misli na obveze, teškoće koje bi te mogle ometati. Dođi kakav jesi, no ne dozvoli da ti pozornost bude usmjerena na ono što te muči – tvoja pozornost neka bude usmjerena na Gospodina. Predaj mu što imaš.
• NA KRAJU RAZMATRANJA NAPRAVI OSVRT – Kakav sam bio? Kakav je bio Bog? Što sam važno prepoznao u razmatranju? Zapiši to u svoj duhovni dnevnik.

PRIPRAVNA MOLITVA

Dođi, Duše presveti, 
sa neba nas posjeti 
zrakom svoje milosti.

Dođi, Oče ubogih, 
djelitelju dara svih, 
dođi, srca svjetlosti.

Tješitelju tako blag, 
ti nebeski Goste drag, 
pun miline, hlade tih.

Umornima odmore, 
u vrućini lahore,
razgovore žalosnih.

Sjaju svjetla blaženog, 
sjaj u srcu puka svog, 
napuni nam dušu svu.

Bez Božanstva tvojega, 
čovjek je bez ičega, 
tone sav u crnom zlu.

Nečiste nas umivaj, 
suha srca zalivaj, 
vidaj rane ranjenim.

Mekšaj ćudi kamene, 
zagrij grudi ledene, 
ne daj nama putem zlim.

Svim što vjeru imaju, 
što se u te ufaju, 
sedam svojih dara daj.

Daj nam krepost zaslužnu, 
i smrt lijepu, blaženu, 
daj vjekovit svima raj. Amen.

Jesi li na svom položaju – male duhovne vježbe povjerenja u Boga – DAN 3.

Okrijepi se Božjom Riječju

Lk 2, 25-32.36-38

Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:

»Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,
po riječi svojoj, u miru!
Ta vidješe oči moje
spasenje tvoje,
koje si pripravio
pred licem svih naroda:
svjetlost na prosvjetljenje naroda,
slavu puka svoga izraelskoga.« (…)

A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.

Promatraj svoj život

Šimun i Ana obični su starci o kojima nije zapisano nijedno njihovo dobro djelo osim da je Šimun bio pravedan i bogobojazan, a Ana udovica koja nije napuštala Hram, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu.

Kad su se na dan Isusova prikazanja u Hramu susreli s tim Djetetom, oboje su PREPOZNALI da se radi o najvažnijem susretu u njihovu životu. Šimunu je Duh Sveti bio objavio da neće umrijeti dok ne vidi Božjeg Pomazanika – i kad se Isus našao pred njim, on ga je prepoznao!

Može se reći da je Šimun bio na svom položaju – duhom i tijelom.

Činio je ono što mu je bilo činiti.

Šimun je mogao u svojoj slobodi odabrati da ga obuzmu svakodnevne brige, posao, planovi, pa i besplodna mehanička religioznost u kojoj bi mu tijelo bilo u Hramu, a srce negdje daleko… No odabrao je živjeti BUDNIM životom. 

Životom koji sluti, razlučuje, izlijeva i otkriva svoje srce pred Bogom, ovisi o njemu i isključivo o njemu i njegovu vodstvu, milosrđu, providnosti…

Nije dozvolio da Božje obećanje u njegovu srcu i sjećanju umine, nego je vjerovao iako nije razumio kako će se to odviti susret s Božjim Pomazanikom i ne sluteći da će isti doći u obliku malenoga novorođenčeta… Šimun je bio kadar prepoznati Tko je pred njim – slava puka izraelskoga! 

A Ana, žena koja je cijeli život prepustila suhoći i sivilu vanjskoga života, ali joj je Bog zasigurno krijepio srce mnogim nutarnjim radostima i utjehama. Takvu radost nije propustila prepoznati u sebi ni kad je ugledala Dijete u Hramu. Za nju ne piše ništa više nego da je u tom trenutku stala hvaliti Boga te da je svima koji su iščekivali otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu…

I Ana je bila kadra prepoznati tko je pred njom – Radost svega svijeta! Ona utjeha koju i danas iščekujemo i koja nam silno treba!

Mogu li za sebe reći da sam na položaju?

Da dragi Bog može računati na to da ću biti kadar prepoznati Tko je preda mnom – u bližnjemu, poslanju, malim stvarima, malim odricanjima i zadovoljštinama koje su potrebne da bi se otkupiteljsko djelo u meni nastavilo?

Šimun i Ana nisu učinili NIŠTA spektakularno cijeli život (a da bi bilo zapisano).

Samo su bili duhom i tijelom gdje ih je Bog trebao.

Budi gdje te Bog treba danas. Živi tako svaki dan.
I ispunit ćeš svrhu za koju si stvoren. 

Uživaj u Božjoj prisutnosti

Najmanje 5 do 10 minuta ostani u tišini pred Gospodinom koji te ljubi. Osjećaj što osjećaš, no nemoj se hvatati ni za kakve misli. Zamisli kako ljekovite vode prolaze tvojom nutrinom i odnose sve što je nečisto i bremenito.

Ako osjetiš da je nešto u tebi posebno u grču, strahu ili boli, zazivaj Gospodina u to područje. Ako ti treba zagrljaj, grli ga; ako ti treba utjeha, plači; ako ti treba opuštenosti, duboko diši; ako te preplavljuje zahvalnost – ostani pred njom u divljenju… Slušaj svoje tijelo i svoj duh i jednostavno budi prisutan/prisutna u trenutku.

Uživaj u Božjoj prisutnosti.

Nakon toga, kratko zapiši najjača iskustva, osjećaje i misli tijekom današnjega razmatranja.